ribariljudi.com

Razmišljanje

Znam li se odmoriti?

Je li riječ odmor nestala iz mog rječnika pod pritiskom prebrzog življenja? Jesu li sve moje obveze doista potrebne? Bojim li se možda suočiti s tišinom, sa samim sobom ili s “opasnošću” da ću nekoliko sati, dan ili dva biti beskoristan? Nije li i Krist uzimao vrijeme da počine, da se odmakne od svega i razbistri um?

Na Jakovljev zdenac Isus je sjeo da se odmori od puta. Ni mi ne moramo stalno biti na putu. Mirovati ne znači ne imati svoju vrijednost. Tek u mirovanju možemo procijeniti koliko vrijedi sav naš posao, naše kretanje. Zemlja na kojoj stojimo se okreće. Cijeli svemir je u gibanju. I kad mirujem ja se zapravo gibam. Ako žurim previše, u opasnosti sam da prestignem samoga sebe, da postanem stranac svome ja, da zaboravim tko sam. Ako zaboravim tko sam, sasvim sigurno ću zaboraviti i Boga. Zato ću stati i zamoliti Gospodina da mi da dovoljno svjetla kako bih jasno razlučio lijenost od odmora... da u svojim planovima imam na umu i to da sam čovjek... a čovjeku je potreban odmor.